Font »Arvatica fra Divković«

Zadnjih godina na hrvatskom prostoru sve su žešći sporovi oko ćirilice uopće i njenog značenja za nas u Hrvatskoj. Velike se polemike vode oko nje, a upravo opće neznanje o ćirilici u Hrvatskoj dovodi do toga da se ćirilica sasvim odbija u širokim hrvatskim skupinama i to sa svim nepromišljenim negativnim posljedicama za autohtonu hrvatsku kulturnu baštinu.

To sve me je potaklo da se opširnije posvetim toj temi i da tražim prikladno rješenje za trenutnu situaciju. Budući da većina Hrvata ne poznaje oblike ćirilice kakva se koristila stoljećima u Hrvata, i zbog toga što sama riječ »ćirilica« stvara negativne konotacije s obzirom na nedavnu prošlost (gdje su Hrvati zapravo jedino poznavali srpsku inačicu ćirilice), vidio sam potrebu da se popuni ta vizualna praznina.

Rješenje sam vidio u oblikovanju računalnoga fonta za hrvatsku ćirilicu, tako da opet bude vidljiva i opipljiva, da svakome bude usporediva i najvažnije, da bude opet živa. I tako će upravo ovaj font, pridonijeti da i šire hrvatske skupine razumiju kako je ćirilica zapravo hrvatska baština, i to nipošto marginalna ni efemerna.

Sva slova ovog fonta za hrvatsku ćirilicu oblikovana su prema grafičkim rješenjima koje je bosanski pisac Matija Divković koristio u svojim otisnutim izdanjima, a po kojima su proteklih stoljeća tiskana još mnoga djela bosanskih franjevaca. Oblik ni jednog slova nije dakle izmišljen.

Jedino je pravopisni sustav (posebice precizniji odnos grafema prema fonemima) u dogovoru s prof. dr. sc. Mateom Žagarom, sa sveučilišta u Zagrebu, prilagođen današnjim potrebama hrvatskoga jezika.

Tako ćemo u ovom fontu naći dva razna grafema za stari »đerv«, jedan za glas /đ/ i jedan za glas /ć/, koji je također izveden iz jedne varijante »đerva«.

Za /lj/ i /nj/, za koje je Divković pisao »đl« i »đn« prema talijanskome utjecaju, u ovom fontu koristi se znak za palatalizaciju iznad grafema za »l« i »n«, i to po uzoru na makedonsku ćirilicu, koja na isti način palatalizira »g« i »k«, a i na neka latinička rješenja.

Budući da je u povijesti hrvatske ćirilice rabljeno nekoliko rješenja za prikaz glasa /j/, a koja nisu uvijek rabljena dosljedno (npr. ili samo »i«, ili kasnije u rukopisima čak i »jat«), donijeli smo odluku o korištenju slova »I/i« za glas /j/, kako je to i poznato u slavenskom ćiriličkom pisanju (npr. u ukrajinskoj ćirilici).

Tako su izbjegnute moguće dvojbe pri čitanju hrvatske ćirilice.

I tako je sadašnja hrvatska ćirilica konačno dobila ovakav izgled:

Primjer teksta na hrvatskoj ćirilici:

Primjer jednog starog teksta u usporedbi s fontom »Arvatica fra Divković«:

Usporedba hrvatske ćirilice sa srpskom ćirilicom:

Naglasci u hrvatskoj latinici:

Prikaz grafemske skupine kurzivni mali »s« i »k« u hrvatskoj ćirilici:

Izbor dodatnih grafema za hrvatsku ćirilicu u fontu »Arvatica fra Divković«:

Usporedba oblika slova fonta sa Divkovićevim slovima:

PDF-primjeri prepisani s fontom »Arvatica fra Divković«
Nauk karstianski 1641	Članak »Hrvatska ćirilica« iz Wikipedije	Promemorija o hrvatskome jeziku